понедељак, 11. децембар 2017.

Tisina / Panta Rei


Tisina
Je tvoj glas
Vrelina
Je tvoja hladnoca
Blizina
Je nekad samoca
Masta
Je nekada spas
Molitva
Je u meni
I plava krv
Nekad pocrveni
Stegnem srce
I porumenim
Odustanem
Posustanem
Par koraka nazad
Zbunjenost
Dominira
Da li si blagoslov
Ili kazna?

Praznina
Nastaje
Srce trazi
Dodir koji
Nikada ne dolazi
Dusi ponekad
Trebaju dokazi
Za emociju
Koju oseti
Udaljenost
Je blizina
Sa jedne strane
I nasa tmina
Koja privlaci
Uzajamne strasti
Sve jasniji znaci
Nase sarene
Propasti
Prestar sam
Za poeme
Premlad da
Gubim vreme
Apsurdna misao
Misteriozna putanja
Ja sam covek
Koji ne spava
Vec budan sanja
Negujem
Suzu koja se radja
I ne brisem je
Jer je ponos
Kada potone
Svaka nasa ladja
Putovacu
Misterioznom putanjom
Zajedno snjom

Borba
I zilava igra
I nasa ideja
Figurativna
Me nateraju
Da nizem
Nit po nit
Sve dok ne
Napravim
Celicni stit
I stavim katanac
Na srce svoje
Jer plasi me
Hladno cutanje tvoje
I zvuk ravnodusne
Belo sive boje
Sustina
Je da placam karmu
I vidim sebe
U pentagramu
Dok me ostrice
Tvog maca
Ne iseku
I dotaknu dubine
Osetim deo
Tvoje tisine

Put
I njegovo trnje
Bos gazim
Ali ne boli
Jer se opet
U sebi pomolim
Da zajedno
Sa mastom
Celinu skrojim
I zakrpim
Prazninu
I ranjivu dusu
Bacim u tminu
Zato baci
Svoje cari
Mojim telom
Zagospodari
Ovim paklom
Me podari
I kada zaboli
Jace udari
Svuci mi kozu
Jer lezim go
Ranjen i osramocen
Tuznom istinom
Ali tisina vlada
Ponekad cujem hej
Sve ima protokol
Panta rei

Sada grlim sudbinu
Pritiskam svaku
Zaledjenu povrsinu
Tela tvog
I sahranu morala
Jer to je nesto
Odavno izgubljeno
Kapija pada
Eh taj sveti bes
Nahranicu ga
Bice mi cast
Posle milion
I jos toliko
Da konacno cujem
Ocekivan glas
Toliko mi trebaju
Proklete reci

Praznina
Prokleti jeci
Prokleto oteto
Sve u meni
Dok tvoja
Plava krv
Ne pocrveni
Dok tisina
Ne otopi led
Dok koza
Ne omeksa
Dok ne shvatis
Da nije jed
Da nije gnev
Da nije sveti bes
Ono sto kljuca
Vec da zelim
Da ovo telo
Podelim
I ranu zecelim
Suzama belim
Pahuljama

Hej
Tisino
Mesecino
Tamo, tmino
Sazali se
Savest ne priznaje
Da vera me izdaje
Raspali vatru
Svuda po meni
Tisina
Ugasene svece
Uvelo cvece
Razbacaj svuda
I sve nek bude
Pepeo i prah
Ja se drzim
Kosti svoje przim
Da nadjem u tisini
Poslednji dah
Toliko je tvoja
Rec potrebna

Praznina
Tisina
U oku sjaj
Oce sipaj vino
I ne zali za nas
Veceras ne zelim
Tvoj blagoslov
Tvoj spas
Vec da izgorim
Dok ne cujem
Ocekivani glas

Mama, tata
Put je brdovit
Ja sam bez mape
I kraj izgleda tako crn
Sve sto dodirnem
U pepeo pretvorim
Sve sto nagazim
Je trn
Bogorodice
Majko
Veceras sam opet
Tako slep
Srce ne vidi
Da je ovaj prizor
Tuzno ocajno
Krvavo lep
Bol je granica
Tvoja neprelazna
Kao virus
Koji ne lecim
I zato par
Drthavih koraka
Unazad
Sebe sprecim
Ispod oblaka
Gde zivim
I umirem
Beskonacno puta
I ozivljavam
Kraj tvog
Misterioznog puta

Tik tak
Vreme otkucava
Brzo nego
Vise nego
Minut sto ima
Sekundi
Slomice sat
Slomice mene
Ali cucu te reci
U poslednjoj rundi

Ali hej
Panta rei
Ja kroz molitve
Budan sanjam
Okrecem se
Sa vesticama
Sa kurvama
Sa sveticama
U pentagramu
U zivom snu
I sve je nestvarno
Neistinito
U mojoj glavi
Dok cuvam kofer tajni
Sakrij me sada
I nestani bez traga
Ako ne zelis
Da cujem to
Nevino hladno
Rani me jadno
Ja zelim
Da posedujem
To nuzno zlo
I probam
Tvoj otrov
Mozda se nekada
Otvore vrata
Mozda nekada
Razbijem bravu
I nadjem kljuc
Da konacno
Ugledam
Sta je iza
Sta je ispo
Tog oklopa
Mozda konacno
Pocnem da vidim
Sve boje
Kojih se stidis
I razumi
Materijo
Cestito
Odumri
I nemoj da branis
Telo koje zudim
Gladan sam
Zeljan sam
I prokleto smem
Imam pogresno pravo
Da ulovim plen
I sebi sapnem
Da sam
Konacno njen

Mama,
Da li verujes
Da nacicu lek
Zagrlicu jastuk
I postacu njen

уторак, 28. новембар 2017.

Minsko Polje.


Zemlja koju gazim
Vazduh koji disem
Voda koju pijem
Pesma koju pisem
Bol koji nosim
Suza koja lije
Vatra koja gori
Oprostivo nije
Sto hodam vekovima sam
Minsko polje
Nevesto izbegavam

Planete prolazim
Svetlost odlazi
Tama je opet tu
Senka odlazi
Led se topi
Emocije me guse
Vicem pomoc
Dok zadnje kapi
Moje olovne duse
Konacno ne presuse
Istinu trazim
Zakopavam laz
I ovo je razlog
Sto hodam vekovima sam
Minsko polje izbegavam

Znoj, histerija, nevera
Muzika staje
Dirka klavira puca
Note ne postoje
Srce ne kuca
Telo kolabrira
Dusa je mrtva
Prstom grebem
Poruka je pepeo
Ja sam koza i kost
I ne spasava me
Ni vino ni kajanje ni post
Nastaje rat
Izmedju svega sto znam
I uvek pobedi
Sve sto osecam
Moj zivot je zemlja
Kojom gazim sam
Moja masta je ram
Zivim svoju istinu
Prokelto sam
Minsko polje
Nevesto izbegavam

I gledam gore
Cekam kisni dan
Nekada slep
Ne vidim boje
Ali setim se
Kako stvari stoje
Poznat zvuk
Glasa u glavi
Kao besan vuk
Se pojavi
Misli su jake
Od njih grad se rusi
Ali drzim se za kamen
Koji nosim u dusi
Kada ugledam
Bolje postaje gore
I sve je crno
Nestaju boje
Nevesto izbegavam
Minsko polje

субота, 7. октобар 2017.

Hajde



Hajde rukom me odgurni
Nateraj me da zazmurim
Znam da vristim u tisini
Znam da sapnem ti izvini
Čak i onda kad ne gresim
Ali ne tražim da me tesis

Hajde ubrizgaj otrov u meni
Sledeci list mi okreni
Ili zguzvaj sve te strane 
I obrisi sa mog lica okeane

Znam kako kidas moje stihove
Znam da nemilo preslisavas nase grehove
Budi jednom olovo i gvozdje
Imaj bakarnu dušu do kraja
Bledi sve do poslednjeg sjaja
Srusi cigle ovog raspalog raja

Hajde oteraj me u mraku
Tamo zivim zimske noci
Čekam cas kad ces doci
Trenutak koji nikad ne dolazi
Sve mirise na emociju koja prolazi
Budi veći covek jedan put
Priznaj sve kada nas do kraja deli minut
Pakao se zaledio
Zbog puta koji sam sledio
Ništa se iz pepela ne dize
Budi plamen pridji blize

Hajde odsviraj dmoll
Pokazi precicu za bol
Dok moje puteve sablasno kratis
Kako je usamljeno kada patis
Mizerija voli drustvo
Tacka koja nas je uvek vezala
U kojoj imam veliko iskustvo
I na kraju igre gubitak,
kada nas je opet razvezala

Hajde pusti neka teče
Želim slušati svaku kap
Noć koju imamo sada
Je sve sto imam i nemam ja
Sve sto zelim vise od tla
Je ono što me dovodi do dna
Ali srce je težak element
Svaka boja ima tren
Moje usi ne zele
Da to "zdravo"  bude 'zbogom'
Primam metak istine pred bogom
Ali ne palim belu zastavu
I ne dodajem se u tom sastavu

Hajde pusti tamu da te obuzme
I ostavi neprimetan trag
Bicu tu kada nas portal uzme
Ali samo duh koji odlazi ostaje drag
Klavir nema toliko nota
Ni spektar nema toliko boja
Koliko ja gubim od zivota
Kada stegnem srce kao stenu
Ali me razbije tuga debljeg kroja
Sve bih elektrone besa otpustio
Da se poslednji put prisetim
Reci koje sam zadrzao i izustio
I kada me slome ja opet poletim

Hajde daj mi ruku put je dug
Nemam snage da koračam
Sve nase ce ostati u ovaj krug
Bori se da svaki glas ponos nadjaca
Želim odmor, daj mi mir
Gurni me, izbaci me iz iskusenja
Panta rei, skačem u taj vir
Hajde idi sa osmehom
Bez kajanja i razocarenja

субота, 30. септембар 2017.

Ponekad


Ponekad borba izgleda teze
Ponekad malo izgleda vece
Ponekad i pero moze da izreze
Jedini sloj koji nas veze

Ponekad zlato postane smece
Ponekad blizina izgleda dalje
Ponekad svaka misao skrece
Sa puta na kom se poruka salje

Ponekad ne razumem sustinu
Cak i kada razbijam enigmu
Ponekad sam dno i ne vidim dubinu
Ali plivam i kad me talasi prestignu

Ponekad zivim ali ne disem
I srce postane hladan kamen
Ponekad manje je zapravo vise
I potreban ti je samo plamen

Ponekad poraz je otrovan lek
I ne znas da li steti ili leci
Ponekad ga uzmes pre pobede
I produzis put ka sreci

Ponekad se krila oduzmu sama
Ponekad je tudja ruka ustvari noz
Ponekad je duga prekrivena tama
I uvek cekas jedan isti voz

Ponekad ne mogu da isecen koren zla
Biljku koju sam hranio u sebi
Uvek mi je senka i prati me do sna
Ali dug je put dok se ona istrebi

Ponekad je gram soli na ranu
Mozda trzaj koji mi zapravo treba
Ponekad molim za pomoc drugu stranu
I saznam da je to samo cestica neba

Ponekad boli vise nego reci
I ne vidim se u ogledalu od dima
Ponekad je snaga da cutljivo jecis
I suzama pljujes ogledalo u inat

Ponekad je ispravno i pogresno
Zapravo isto,  ali masta nam pomuti vid
Ponekad zarpljamo da se osetimo cisto
I da shvatimo sta su ponos i stid

Ponekad mi uspomene zive u ocima
I sve sto ne menjamo, promeni nas
Ponekad misli me drze budnim nocima
Ali kada odlucim da ih pustim,
onda pronadjem spas